Dobro došli na Psihologiziranje. Na ovom blogu možete pronaći tekstove iz različitih oblasti psihologije. On nema za cilj da daje sveobuhvatne odgovore na bilo koju temu. Zamišljen je, pre svega, kao mesto na kome će se popularizovati psihološke nauke i davati odgovori na najčešće zablude koje ljudi imaju kada je psihologija u pitanju, ali i neke druge oblasti koje se bave psihološkim prostorom pojedinaca.
Ukoliko vam tekstovi otvore nova pitanja, nove nedoumice, slobodno pišite. Takođe, možete dati predlog teme koju biste voleli da vidite među tekstovima.

понедељак, 23. септембар 2013.

Loš saveznik u vožnji

Umor je stanje organizma koje se povezuje sa smanjenom sposobnošću da se dela. On je signal koji nam telo šalje da prekinemo trenutnu aktivnost, bilo da je ona fizička, mentalna ili naprosto stanje budnosti (bez neke posebne aktivnosti). Iako su izazivači umora različiti, posledice su iste-smanjen fizički i mentalni kapacitet da se bude aktivan. On takođe ima i psihološko značenje. Kada smo umorni nemamo energije, nismo “nizašta”, odnosno subjektivno osećamo da nismo u stanju da započnemo neku aktivnost ili da završimo započetu.

Zašto je umor opasan za vozače?
U današnje vreme saobraćaj je veoma opterećen-veliki je broj vozila, ali i pešaka. Vozači  moraju prilagoditi vožnju uslovima u saobraćaju, a takođe voditi računa i o svojim putnicima. Ovi zahtevi posla iscrpljuju. Zato vozač treba da dođe na posao odmoran, jer ako nije, nameće se pitanje kvaliteta vožnje. Smanjena je pažnja, produženo vreme reagovanja, javljaju se problemi sa memorijom, psihomotorna koordinacija postaje loša, smanjena je efikasnost prilikom obrade informacija iz spoljnog sveta. Kada su umorni, vozači imaju problem i sa održavanjem distance sa vozilom ispred sebe. Konačno, može doći do svojevrsnog mentalnog povlačenja iz same vožnje. Ovo povlačenje pažnje nije svesno i planirano, već je pre jedan mentalni automatizam-kada se isključimo“ i uključimo „auto-pilota“.
Umoran vozač se trudi da ostane budan i da se usredsredi na vožnju tako što, na primer, poveća ili smanji brzinu. Ovakve manevre vozači često koriste kako bi promenili zahteve vožnje. Promena načina vožnje zapravo je pokušaj privlačenja pažnje nečim što je drugačije od uobičajenog.   

Smanjene psihofizičke sposobnosti usled umora i manevri koje vozači preduzimaju da bi ga otklonili, povećavaju rizik u vožnji i verovatnoću udesa!

Koji faktori pojačavaju umor kod vozača?
Umor pojačavaju problemi sa snom-ukoliko se spava manje nego što bi trebalo, a pogotovu ako se to čini duži vremenski period ili ako je kvalitet sna loš-često buđenje te samim tim prekidanje normalnog toka sna.

„Unutrašnji sat“ koji imamo u telu je takođe važan. On diktira kada i koliko nam je potrebno da spavamo, jedemo, varimo hranu, održavamo telesnu temperaturu... Ukoliko poremetimo ove unutrašnje procese koji se po automatizmu dešavaju u našem telu, brže ispadamo iz ritma i brže se umaramo.
Individualne karakteristike su takođe značajne-vozači se među sobom razlikuju (godine, otpornost na stres, porodična situacija...), te su i njihove potrebe za odmorom kao i kapaciteti za vožnju različiti. Medicinska stanja su takođe važna-razne hronične bolesti, upotreba lekova...

Šta preduzeti?
Dobar san je najbolji način da se otkloni umor. „Slušajte“ svoje telo i spavajte onoliko koliko je vama potrebno! Pratite svoj unutrašnji ritam jer je on kod svakog od nas drugačiji. Kada umorni sednete za volan rizikujete i svoj i tuđe živote. Nemojte konzumirati alkohol, energetske napitke i bilo koju vrstu psihoaktivnih supstanci pre i u toku vožnje. Izbegavajte konflikte jer oni narušavaju vaš emotivni sklad, iscrpljuju energiju, te pospešuju umor. Budite fizički aktivni i hranite se zdravo. Kada ste odmorni i zdravi bićete otporniji na svakodnevni stres na poslu i imaćete manje problema u vožnji. Drugim rečima, bićete srećniji i zadovoljniji sobom.

Jelena Milošević, psiholog

Da li su emocije logične?

Emocije su izraz koji često koristimo u svakodnevnom životu. Ipak, one imaju mnogo različitih značenja koje im ljudi pridaju, pa i nije uvek jasno šta ih sve karakteriše.
Ono što je najosnovnija karakteristika emocija jeste da su one uvek neodvojive od onoga ko oseća. Takođe, one su uvek reakcija osobe na neki događaj. Drugim rečima, kada se nešto u našem okruženju promeni, mi uvek težimo da uspostavimo sklad između toga što se dogodilo i svog unutrašnjeg bića. Upravo su emocije te koje služe adaptaciji, prilagođavanju našeg bića na promenu. Međutim, neće sve promene sredine biti okidač da se u nama pokrenu emocije. Jedino događaji koji se opažaju kao važni mogu podstaći osobu da doživi emociju. Dakle, emocije uvek imaju neku pozadinu, odnosno iza njih uvek stoji neki događaj, procena i vrednovanje tog događaja. Odnosno, emocije su logične jer iza njih uvek stoji neka logika pojavljivanja! Zato se može reći da su uvrežena mišljenje o emocijama kao o iracionalnim kategorijama, netačna. Drugim rečima, emocije su uvek logične za onoga koji oseća.

Razni su događaji na koje možemo reagovati. Oni su nekada u spoljašnjem svetu, a nekada u nama samima. Upravo ova druga vrsta događaja zna da nas zbuni, baš zbog tog kvaliteta da je drugi ne mogu opaziti. Međutim, ova vrsta podsticaja je uobičajena i normalna. Tako se često rastužimo kada se setimo nekog kog smo izgubili ili osetimo sreću kada prizovemo sliku nekog radosnog događaja, kada smo, na primer, primili nagradu. U trenutku javljanja emocije, događaj se nije desio u spoljašnjoj već u našoj realnosti. Ako doživite emociju na osnovu svog unutrašnjeg sveta, ne brinite se, to je normalna reakcija ljudskih bića.

Jasno je da će od nas samih, od naših pređašnjih iskustava, uverenja, stavova, zavisiti koje ćemo događaje opažati i kojima ćemo pridavati značaj. Zato se i međusobno razlikujemo u emocionalnom reagovanju. Drugim rečima, jedan isti događaj ne mora izazvati emocionalne reakcije kod različitih posmatrača, ili može izazvati različite reakcije. Takođe, različiti događaji mogu da dovedu do istih emocija.

Da zaključimo. Emocije se ne doživljavaju uvek, već samo kada nam je nešto važno. One uvek imaju neku logiku koja stoji iza njihovog pojavljivanja. Njih može da izazove događaj iz spoljašnje realnosti ali i iz našeg unutrašnjeg sveta. Uvek kada se jave, emocije imaju funkciju da nam pomognu da se prilagodimo na nešto, da prevaziđemo nesklad između događaja i našeg unutrašnjeg bića.



Jelena Milošević, psiholog

MALI TRIKOVI PROTIV VELIKOG STRESA

Život u današnjem svetu je veoma stresan, a ljudi napeti i zabrinuti. U stalnoj smo žurbi da obavimo sve poslovne obaveze, posvetimo se porodici, ljubavnom životu, prijateljima... Zbog mnogobrojnih zahteva često zaboravimo da uradimo nešto za sebe što svakako negativno može uticati na naše zdravlje i osećanje opšteg blagostanja. Na sreću, postoji nekoliko vrlo jednostavnih stvari koje nam mogu pomoći da se opustimo, budemo zadovoljniji i učinimo naš život zdravijim. Predstavljamo neke:

Dišite „stomakom“. Ovaj disajni obrazac usporava disanje, samim tim i srčani ritam. Drugim rečima dovodi vas u stanje relaksacije, koje je potpuno suprotno stanju stresa. Dišite lagano, nemojte žuriti. Nije neophodno disati duboko, bitan je ritam. Takođe, važan je način izdisaja-izdahnite potpuno. Udahnite na nos a izdahnite na usta. Zauzmite neki udoban položaj, u krevetu ili fotelji, i stavite ruku na stomak. Videćete kako se vaš stomak podiže a sa izdahom spušta, gornji deo grudi ne pomerajte. Udisanje neka traje četiri sekunde (brojite u sebi) a zatim izdah šest sekundi. Ponovite postupak nekoliko puta i usmerite pažnju isključivo na disanje. Ovu jednostavnu vežbu ponovite svakog dana, jedan period, da bi se proces automatizovao. Kada to postignete moći ćete da ga primenjujete u svim situacijama u kojima želite.

Razmenjujte zagrljaje. Ljudima je veoma važan dodir. Ne moramo čekati stanje uznemirenosti da bismo nekog zagrlili ili dobili zagrljaj. Ovu vrstu razmene možemo praktikovati svakodnevno. Ona je važna zato što znači više od dodira-pokazuje bliskost, ljubav, podršku.

Živite sada i ovde. Važno je razmisliti o prošlim događajima i praviti planove za budućnost. Međutim, mi često upadamo u zamku opterećenosti onime što je bilo ili će biti, pa zaboravimo na trenutak u kome se nalazimo i propustimo mnoge divne momente pretrpani raznim brigama. Obratite više pažnje na svoje okruženje i na ono što vi trenutno mislite o njemu. To će vam pomoći da budete više svesni svoje sadašnjosti i da u njoj uživate.

Pohvalite sebe. Budite ljubazniji prema sebi. Umesto da se stalno kritikujete zbog toga što nešto niste stigli da uradite, pohvalite sebe za sve što ste uspeli uspešno da završite. Na taj način ćete uvideti da postoji mnogo razloga da budete zadovoljni sobom. Samokritičnost jeste važna za razvoj i napredak, ali podjednako je važna i samopohvala.

Volite sebe. Najčešći doživljaj ljudi jeste da ste sebični ako volite sebe i da nećete imati dovoljno ljubavi za druge. To je sasvim pogrešno. Istina je da ako volite sebe i o sebi vodite računa, bićete u stanju da se pobrinete i za druge.

Preuzmite kontrolu. U životu ima mnogo stvari koje su van naše kontrole. Ova činjenica često i jeste izvor stresa. Međutim, ima stvari koje jesu u našoj moći. U našim rukama je način ishrane koji praktikujemo, naša fizička kondicija kao i dužina sna. Drugim rečima, postoje stvari na koje možemo uticati a koje su veoma važne za naše osećanje blagostanja. 

Jelena Milošević, psiholog