Umor je stanje
organizma koje se povezuje sa smanjenom sposobnošću da se dela. On je signal
koji nam telo šalje da prekinemo trenutnu aktivnost, bilo da je ona fizička,
mentalna ili naprosto stanje budnosti (bez neke posebne aktivnosti). Iako su
izazivači umora različiti, posledice su iste-smanjen fizički i mentalni kapacitet
da se bude aktivan. On takođe ima i psihološko značenje. Kada smo umorni nemamo
energije, nismo “nizašta”, odnosno subjektivno osećamo da nismo u stanju da započnemo
neku aktivnost ili da završimo započetu.
Zašto je umor opasan za
vozače?
U
današnje vreme saobraćaj je veoma opterećen-veliki je broj vozila, ali i
pešaka. Vozači moraju prilagoditi vožnju
uslovima u saobraćaju, a takođe voditi računa i o svojim putnicima. Ovi zahtevi
posla iscrpljuju. Zato vozač treba da dođe na posao odmoran, jer ako nije,
nameće se pitanje kvaliteta vožnje. Smanjena je pažnja, produženo vreme
reagovanja, javljaju se problemi sa memorijom, psihomotorna koordinacija
postaje loša, smanjena je efikasnost prilikom obrade informacija iz spoljnog
sveta. Kada su umorni, vozači imaju problem i sa održavanjem distance sa
vozilom ispred sebe. Konačno, može doći do svojevrsnog mentalnog povlačenja iz
same vožnje. Ovo povlačenje pažnje nije svesno i planirano, već je pre jedan
mentalni automatizam-kada se „isključimo“ i uključimo „auto-pilota“.
Umoran vozač se trudi da
ostane budan i da se usredsredi na vožnju tako što, na primer, poveća ili
smanji brzinu. Ovakve manevre vozači često koriste kako bi promenili zahteve
vožnje. Promena načina vožnje zapravo je pokušaj privlačenja pažnje nečim što
je drugačije od uobičajenog.
Smanjene psihofizičke sposobnosti usled umora i manevri koje vozači
preduzimaju da bi ga otklonili, povećavaju rizik u vožnji i verovatnoću udesa!
Koji faktori pojačavaju umor kod vozača?
Umor pojačavaju problemi sa
snom-ukoliko se spava manje nego što bi trebalo, a pogotovu ako se to čini duži
vremenski period ili ako je kvalitet sna loš-često buđenje te samim tim prekidanje
normalnog toka sna.
„Unutrašnji sat“ koji imamo
u telu je takođe važan. On diktira kada i koliko nam je potrebno da spavamo,
jedemo, varimo hranu, održavamo telesnu temperaturu... Ukoliko poremetimo ove
unutrašnje procese koji se po automatizmu dešavaju u našem telu, brže ispadamo
iz ritma i brže se umaramo.
Individualne karakteristike
su takođe značajne-vozači se među sobom razlikuju (godine, otpornost na stres,
porodična situacija...), te su i njihove potrebe za odmorom kao i kapaciteti za
vožnju različiti. Medicinska stanja su takođe važna-razne hronične bolesti,
upotreba lekova...
Šta preduzeti?
Dobar san je najbolji način
da se otkloni umor. „Slušajte“ svoje
telo i spavajte onoliko koliko je vama potrebno! Pratite svoj unutrašnji ritam jer je on kod svakog od nas drugačiji. Kada
umorni sednete za volan rizikujete i svoj i tuđe živote. Nemojte
konzumirati alkohol, energetske napitke i bilo koju vrstu psihoaktivnih
supstanci pre i u toku vožnje. Izbegavajte konflikte jer oni narušavaju vaš
emotivni sklad, iscrpljuju energiju, te pospešuju umor. Budite fizički aktivni
i hranite se zdravo. Kada ste odmorni i zdravi bićete otporniji na svakodnevni
stres na poslu i imaćete manje problema u vožnji. Drugim rečima, bićete
srećniji i zadovoljniji sobom.
Jelena Milošević, psiholog