Emocije su izraz koji često koristimo u
svakodnevnom životu. Ipak, one imaju mnogo različitih značenja koje im ljudi
pridaju, pa i nije uvek jasno šta ih sve karakteriše.
Ono što je najosnovnija karakteristika emocija
jeste da su one uvek neodvojive od onoga ko oseća. Takođe, one su uvek reakcija
osobe na neki događaj. Drugim rečima, kada se nešto u našem okruženju promeni,
mi uvek težimo da uspostavimo sklad između toga što se dogodilo i svog
unutrašnjeg bića. Upravo su emocije te koje služe adaptaciji, prilagođavanju našeg
bića na promenu. Međutim, neće sve promene sredine biti okidač da se u nama
pokrenu emocije. Jedino događaji koji se opažaju kao važni mogu podstaći osobu
da doživi emociju. Dakle, emocije uvek imaju neku pozadinu, odnosno iza njih
uvek stoji neki događaj, procena i vrednovanje tog događaja. Odnosno, emocije
su logične jer iza njih uvek stoji neka logika pojavljivanja! Zato se može reći
da su uvrežena mišljenje o emocijama kao o iracionalnim kategorijama, netačna. Drugim rečima, emocije su uvek logične za
onoga koji oseća.
Razni su događaji na koje možemo reagovati. Oni su
nekada u spoljašnjem svetu, a nekada u nama samima. Upravo ova druga vrsta
događaja zna da nas zbuni, baš zbog tog kvaliteta da je drugi ne mogu opaziti.
Međutim, ova vrsta podsticaja je uobičajena i normalna. Tako se često rastužimo
kada se setimo nekog kog smo izgubili ili osetimo sreću kada prizovemo sliku
nekog radosnog događaja, kada smo, na primer, primili nagradu. U trenutku
javljanja emocije, događaj se nije desio u spoljašnjoj već u našoj realnosti. Ako doživite emociju na osnovu svog
unutrašnjeg sveta, ne brinite se, to je normalna reakcija ljudskih bića.
Jasno je da će od nas samih, od naših pređašnjih
iskustava, uverenja, stavova, zavisiti koje ćemo događaje opažati i kojima ćemo
pridavati značaj. Zato se i međusobno razlikujemo u emocionalnom reagovanju.
Drugim rečima, jedan isti događaj ne mora izazvati emocionalne reakcije kod
različitih posmatrača, ili može izazvati različite reakcije. Takođe, različiti
događaji mogu da dovedu do istih emocija.
Da zaključimo. Emocije
se ne doživljavaju uvek, već samo kada nam je nešto važno. One uvek imaju neku logiku koja stoji iza
njihovog pojavljivanja. Njih može da
izazove događaj iz spoljašnje realnosti ali i iz našeg unutrašnjeg sveta. Uvek
kada se jave, emocije imaju funkciju da nam pomognu da se prilagodimo na nešto,
da prevaziđemo nesklad između događaja i našeg unutrašnjeg bića.
Jelena Milošević, psiholog
Нема коментара:
Постави коментар