Dobro došli na Psihologiziranje. Na ovom blogu možete pronaći tekstove iz različitih oblasti psihologije. On nema za cilj da daje sveobuhvatne odgovore na bilo koju temu. Zamišljen je, pre svega, kao mesto na kome će se popularizovati psihološke nauke i davati odgovori na najčešće zablude koje ljudi imaju kada je psihologija u pitanju, ali i neke druge oblasti koje se bave psihološkim prostorom pojedinaca.
Ukoliko vam tekstovi otvore nova pitanja, nove nedoumice, slobodno pišite. Takođe, možete dati predlog teme koju biste voleli da vidite među tekstovima.

понедељак, 23. септембар 2013.

Da li su emocije logične?

Emocije su izraz koji često koristimo u svakodnevnom životu. Ipak, one imaju mnogo različitih značenja koje im ljudi pridaju, pa i nije uvek jasno šta ih sve karakteriše.
Ono što je najosnovnija karakteristika emocija jeste da su one uvek neodvojive od onoga ko oseća. Takođe, one su uvek reakcija osobe na neki događaj. Drugim rečima, kada se nešto u našem okruženju promeni, mi uvek težimo da uspostavimo sklad između toga što se dogodilo i svog unutrašnjeg bića. Upravo su emocije te koje služe adaptaciji, prilagođavanju našeg bića na promenu. Međutim, neće sve promene sredine biti okidač da se u nama pokrenu emocije. Jedino događaji koji se opažaju kao važni mogu podstaći osobu da doživi emociju. Dakle, emocije uvek imaju neku pozadinu, odnosno iza njih uvek stoji neki događaj, procena i vrednovanje tog događaja. Odnosno, emocije su logične jer iza njih uvek stoji neka logika pojavljivanja! Zato se može reći da su uvrežena mišljenje o emocijama kao o iracionalnim kategorijama, netačna. Drugim rečima, emocije su uvek logične za onoga koji oseća.

Razni su događaji na koje možemo reagovati. Oni su nekada u spoljašnjem svetu, a nekada u nama samima. Upravo ova druga vrsta događaja zna da nas zbuni, baš zbog tog kvaliteta da je drugi ne mogu opaziti. Međutim, ova vrsta podsticaja je uobičajena i normalna. Tako se često rastužimo kada se setimo nekog kog smo izgubili ili osetimo sreću kada prizovemo sliku nekog radosnog događaja, kada smo, na primer, primili nagradu. U trenutku javljanja emocije, događaj se nije desio u spoljašnjoj već u našoj realnosti. Ako doživite emociju na osnovu svog unutrašnjeg sveta, ne brinite se, to je normalna reakcija ljudskih bića.

Jasno je da će od nas samih, od naših pređašnjih iskustava, uverenja, stavova, zavisiti koje ćemo događaje opažati i kojima ćemo pridavati značaj. Zato se i međusobno razlikujemo u emocionalnom reagovanju. Drugim rečima, jedan isti događaj ne mora izazvati emocionalne reakcije kod različitih posmatrača, ili može izazvati različite reakcije. Takođe, različiti događaji mogu da dovedu do istih emocija.

Da zaključimo. Emocije se ne doživljavaju uvek, već samo kada nam je nešto važno. One uvek imaju neku logiku koja stoji iza njihovog pojavljivanja. Njih može da izazove događaj iz spoljašnje realnosti ali i iz našeg unutrašnjeg sveta. Uvek kada se jave, emocije imaju funkciju da nam pomognu da se prilagodimo na nešto, da prevaziđemo nesklad između događaja i našeg unutrašnjeg bića.



Jelena Milošević, psiholog

Нема коментара:

Постави коментар